Vizantijska umetnost
Zbog geografskog položaja na granici između Zapada i Istoka,vizantijska umetnost je bila predodređena da sjedini elemente grčko-rimske i istočnjačke umetnosti.Centar vizantijske umetnosti bio je Carigrad,u kome su stvoreni estetski principi vizantijske umetnosti.U njemu su istočnjačke i grčko-rimske tradicije prožete hrišćanskom idejom po kojoj je car predstavnik Boga na zemlji.Umetnost je trebalo da materijalizuje božanske zakone,jedan apsolutni poredak božanskog porekla.Invencija umetnika bila je ograničena,on je bio dužan da sledi prototip u kome je sve telesno i čulno bilo potisnuto u korist duhovnog,u korist ideje o apsolutu.
Razvojne etape vizantijske umetnosti bile su obeležene periodima uspona i padova.Posle najezdi varvarskih plemena koja su pretila na svim granicama,u haotičnim vremenima seobe naroda,Justinijanova vlada u VI veku obeležava prvi cvetni period vizantijske umetnosti.Tada je u Carigradu izgrađen najveći spomenik vizantijske kulture-Sv. Sofija,crkva Božje premudrosti.Kombinacijom podužne i centralne građevine,ali sa naglašenom centralnošću,crkva dobija oblik kvadrata,od kojih je manji,središnji,pokriven kupolom,upisan u veći.Ogromna kupola proširena je prema istoku i zapadu polukupolama,a ove,prema jugu i severu-četvrtinama kupola.Velikim prostorom,sfernim površinama kupola i polukupola,koje uzgledaju kao da lebde nad prostorom,svetlucanjem mozaika i raznobojnog mermera,skoro prozirnim kamenim pregradama i kapitelima, arhitektura Sv. Sofije deluje bestežinski i nematerijalno.Ovim osobinama ona je trebalo da ovaploti božansku mudrost kojoj je posvećena.Prozori,gusto poređani pri dnu kupole i na zidovima glavnog broda,raskošno osvetljavaju unutrašnji prostor.
U Justinijanovo vreme gradilo se i u Raveni,koja je bila glavno uporište vizantijske vlasti u Italiji.Crkva San Vitale u Raveni je oktogonalna građevina sa kupolom.Dobro osvetljena,ona ima sa obe strane oltara dva čuvena mozaika. Jedan prikazuje caricu Teodoru sa dvorskom pratnjom kako crkvu daruje zlatnom zdelom koju drži u ruci;drugi Justinijana,takođe sa pratnjom,kako crkvu daruje zlatnom zdelom koju drži u ruci.Ovi mozaici označavaju početak vizantijskog stila u slikarstvu.Visoke,lake,izdužene figure,frontalno okrenute posmatraču,bez ikakvog nagoveštaja pokreta,sa krupnim očima uprtim u posmatrača,ponavljane su stotinama godina na zidovima vizantijskih crkava. Ispod raskošne odeće su nestale telesne vrednosti,svesno žrtvovane duhovnom izrazu.Zemaljski prostor zamenjen je zlatnom ravnom površinom kao pozadinom figura.
Istom stilu ravenskih mozaika pripadaju i mozaici Eufrazijeve bazilike u Poreču,izgrađene u VI veku.
Posle perioda kriza koje su usledile nakon Justinijanove smrti-borbe sa Slovenima,Avarima,Persijancima i Arabljanima,i posle ikonoboračkih ratova, nastupio je drugi cvetni period u umetnosti pod dinastijama Makedonaca i Komnina.Zabrana predstavljanja ikona,tj,ljudske figure u slici do koje je došlo u periodu ikonoborstva,još više je ojačala uticaj Istoka.Čak i kada je zabrana ukinuta,figure su podvrgavane jakoj stilizaciji.Slikane predstave su sumetrične sa zlatnom pozadinom,a likovi psihološki produbljeni,gotovo ekspresivni.U ovom periodu stvoreni su ciklusi sjajnih mozaika u crkvama na Siciliji i u Grčkoj.U crkvi Sv.Luka u Fokidi mozaici su raskošnih,blistavih boja.
U ovom periodu u arhitekturi preovladava centralna građevina sa osnovom grčkog krsta upisanog u kvadrat i sa jednom ili pet kupola.Kupole dobijaju tambur sa prozorima kroz koje svetlost pada odozgo.Građevine postaju uže,a više.Spoljašnjem izgledu građevine pridaje se veći značaj bogatijim raščlanjavanjem zidova i kombinacijama samog građevinskog materijala:opeke, kamena i maltera kojima se stvaraju polihromija i živopisnost fasada.
Ovom periodu pripadaju freske u nekim crkvama Makedonije,na primer freske u Sv. Sofiji u Ohridu i u Nerezima kraj Skoplja.
U Sv. Sofiji u Ohridu freske iz sredine XI veka najviše su očuvane u oltarskom prostoru.Ističu se,na severnom i južnom zidu,dva friza klečećih anđela raširenih krila,koji se u strogom i svečanom ritmu priklanjaju Bogorodici sa Hristom naslikanoj u polukružnoj apsidi.Freske u Ohridu imaju simboličan i dogmatski karakter i njihova glavna osobina je naglašena ekspresivnost.Ona je postignuta stilizacijom figura,neproporcionalnošću i namrgođenim,asketskim likovima.Taman,tonski shvaćen kolorit ističe blag volumen figura,ali je pozadina ravna i uglavnom apstraktna.
Grčkim natpisom nad ulazom crkva u Nerezima datirana je 1164. godine.Malih dimenzija,ona ima dragocene freske iz perioda Komnina.Linija,prisutna već u slikarstvu Sv. Sofije u Ohridu,dobija u freskama Nereza primaran značaj.Ona nije više samo naglašena i podvučena kontura već ulazi unutar obojenih površina da označi nabore draperije,plastičnost oblika,kosu i bradu.Uz svetle boje ona je nosilac osećajnosti i,istovremeno,prefinjene dekorativnosti.Stojeća figura Sv. Pantelejmona sa lekarskom kutijom u ruci naslikana je u trolisnom okviru ikonostasa na plavoj pozadini.Očuvani deo ikonostasa rađen je u štuku. Njegovi reljefi sa dve naspramno okrenute ptice i sa biljnim ornamentima pripadaju vizantijskoj skulpturi.Naime,u njoj slobodne skulpture ima veoma malo.Prevashodno postoji samo reljef koji je dekoracija kapitela,krovnih venaca i crkvenog nameštaja.Svojim dvodimenzionalnim karakterom i ornamentalno-apstraktnim motivima on liči na čipku ili svetlo-tamni crtež.
Razvoj u vizantijskoj umetnosti bio je još jednom prekinut,i to krstaškim osvajanjem i pljačkom Carigrada 1204. godine.Carstvo je obnovljeno 1261. godine i od tada pa sve do pada Carigrada pod vlast Turaka razvijala se poslednja umetnička faza pod dinastijom Paleologa.U tom periodu se u vizantijskom slikarstvu produbljuje naslikani prostor i ističe volumen.Ove karakteristike dolaze do izražaja u mozaicima i freskama Kahrije-džamije u Carigradu.
Tokom XI i XII veka vizantijski stil umetnosti prodire i u Rusiju,u kojoj se kao velika umetnička žarišta ističu Kijev,Vladimir,Suzdalj i Novgorod,a posle mongolskog osvajanja u XIV veku istaknuto mesto zauzima Moskva.Iako je crkvena arhitektura u Rusiji imala uzore u carigradskim crkvama,vremenom je razvijen originalan tip građevine kvadratnog oblika sa kosim krovovima i sa kupolama.
Najznačajnija dela ruskog slikarstva su ikone.Na njima se ističu velike površine čistih boja,skoro bez senki,sa ritmovima jasne,vijugave linije.Najbolji ruski slikar ikona i fresaka je Andrej Rubljov.Njegova ikona Starozavetne Trojice svrstava se u same vrhove evropskog slikarstva.