Umetnost renesanse u Nizozemskoj
Drugi centar renesansne umetnosti u Evropi početkom XV veka bila je Nizozemska.U njemom južnom delu,u Flandriji,gradovi su,kao i gradovi u Italiji,bili središta bankarstva,trgovine i zanatstva.Bogatstvom su se isticali Gan, Briž i Brisel,koji su postali i umetnički centri.Prekid sa gotičkim stilom u Nizozemskoj nije bio tako radikalan kao u Italiji.U arhitekturi i skulpturi Nizozemske dugo su negovani gotički oblici,a u slikasrtvu se do novih vrednosti nije došlo naučnom metodom i antičkom tradicijom,već čulnim i intuitivnim doživljajem prirode.Renesansno slikarstvo Nizozemske je jedna posebna varijanta,duboko ukorenjena u srednjovekovnoj umetnosti.Pronalazak i upotreba tehnike uljanih boja obogatili su gotičku tradiciju Nizozemske i umnogome omogućili osvajanje nove umetničke realnosti.To je masna i meka materija koja je omogućila bogato korišćenje fakture od lazurne do pastozne, duži period rada i postizanje finih prelaza i polutonova.
Nova tehnika je,pre svega,omogućila veliku skalu nijansi jedne boje.U odsustvu zidnih površina,a zahvaljujući novoj tehnici,želje naručilaca slika ograničile su se na pokretno,štafelajsko slikarstvo.Kako su naručioci bili građani,to je i tematika portera,enterijera,mrtve prirode i pejzaža odgovarala njihovom ukusu.
Neposredni vizuelni doživljaj sveta došao je do izražaja početkom XV veka na slikama Huberta i Jana van Ajka.Njihovo zajedničko delo je Ganski oltar,slika iz tri dela na rasklapanje,kakve su na severu bile uobičajene.Ona svedoči o enciklopedijskom znanju dvojice braće i o zapanjujućem realizmu najsitnijih detalja,kao i o njihovoj nepogrešivoj materijalizaciji.Sve ove osobine,uz osećanje za prostor,dolaze do izražaja na Janovoj slici Arnolfini sa nevestom.Prostor je ovde manje rezultat perspektive a više nijansi i svetlosti boje.Svetlost,koja ulazi levo kroz prozor,osvetljava zid iza figura,pa je prostor ubedljivo dočaran,kako u celini,tako i u najmanjoj površini slike.Dva sitna,nevažna detalja,kao što su par drvenih nanula,svojim bačenim senkama stvaraju između i oko sebe iluziju prostora.Smisao za portret Jana van Ajka tekođe se potvrđuje na ovoj slici.Na njegovim portretima je i najsitniji detalj prikazan sa skoro fotografskom tačnošću.Materijalizacija mnoštva sitnih,svakodnevnih predmeta-krzno,dlačice psa, metalni svećnjak,ogledalo i sve što se u njemu ogleda,jabuke,nanule-daje celom prizoru prisnost građanskog doma.Ali,prizor je istovremeno i svečan i ozbiljan; to je zakletva na bračnu vernost,o čemu govore položaji tela i ruku italijanskog trgovca i njegove neveste,kao i prisustvo psa koji je simbol bračne vernosti.U ogledalu na zidu ogledaju se dve figure koje upravo ulaze u sobu:jedna od njih je sam umetnik,jer natpis iznad ogledala beleži:,,Jan van Ajk beše tu''.To su figure ljudi koji su svedoci na venčanju.Pejzaž.mrtva priroda i žanr,koji su kao sporedni detalji živeli i ranije u nizozemskom slikarstvu,osamostaljuju se kao posebna tematika u XVI veku.Umetnik koji je sa najviše originalnosti slikao ove teme bio je Piter Brojgel Stariji.Realizam nizozemskog slikarstva on je proširio tematski i formalno na gotovo sve vidove života svoje zemlje,naroda i vremena.U ilustracijama godišnjih doba naslikao je karakterističnu atmosferu zime,proleća,leta i jeseni.Ilustracija zime,Povratak lovaca upečatljiv je zimski pejzaž sa prikazom karakteristične ledene prozirnosti zimskog dana,prozeblih ljudi i životinja i ogolelog drveća.Na izgled razbacani,oblici se povezuju po sličnosti,ali i po dubini.Od levog donjeg ugla oseća se dijagonalna silovitost kretanja u dubinu,u suprotnom smeru.Tome posebno doprinosi drveće,koje ispunjava celu jednu polovinu slike,a prisutni su i ljudi i životinje.Kretanje je tako snažno da poništava suprotnu dijagonalu,koja obeležava ivicu brežuljaka.
Ilustracije jevanđelja i narodnih poslovica,kao na slikama Pokolj vitlejemske dece u Slepci,umetnik je podigao na nivo simbola svoje zemlje i naroda,koji su trpeli od inkvizicije i ratova.Slika Slepci je,kao i mnogobrojne Brojgelove slike,složena kompozicija u kojoj se povezivanje mora sagledavati po sličnosti oblika,boje,valera,mada je ovde ono olakšano snažnom dijagonalom kojom slepci,povezani jedan sa drugim kao karike lanca,silaze hodom karakterističnim za ljude koji ne vide.Silazna dijagonala slepaca je dijagonala pada-setimo se ulazne dijagonale ma Pobedničkoj steli Naram-Sina-koja ilustruje poslovicu: ,,Ako slepac slepca vodi,oba će u jamu pasti''.Veliki umetnik Brojgel uspeo je da od ilustracije jednog događaja napravi delo univerzalne vrednosti.