Srpska umetnost između 1300 i 1371.
Krajem XIII i u prvoj polovini XIV veka srpska država proširila je granice preko Makedonije,Epira i Tesalije sve do Egejskog mora.Na novim teritorijama srpska umetnost još više je došla pod neposredan uticaj vizantijske umetničke tradicije. Građevine sada imaju osnovu i oblik grčkog krsta sa jednom kupolom ili pet kupola.U odnosu na raške građevine,ove su sada uže,a više.Siluete građevina su nemirne i živopisne.Višebojnost i geometrijska ornamentika postižu se kombinacijom samog građevinskog materijala:opeke,kamena i maltera.
Gračanica,koju je kralj Milutin iz temelja obnovio 1321. godine,najlepši je spomenik srpske arhitekture XIV veka.Stepeničasta igra masa živa je i dinamična,usmerena od kockaste osnove ka centralnoj kupoli.Četiri manje i niže kupole teže ka centralnoj kao najvišoj tački građevine i doprinose da cela građevina raste u visinu.
Slikarstvo Milutinovih zadužbina,kao i arhitektura,čini posebnu celinu na početku XIV veka.Vezano je za poznata imena Milutinovih slikara:Mihaila, Astrape i Eutihija.Pre nego što su postali dvorski slikari,oni su 1295. godine naslikali freske u crkci Sv. Klimenta u Ohridu.Tu je već prisutna narativnost koja će postati glavna osobina slikarstva XIV veka.Pojedine slike nisu odvojene jedna od druge,već se nadovezuju jedna na drugu,ili se više događaja prikazuje u jednoj slici.Broj figura je veći,jakih i naglih pokreta koje naslikanom prizoru daju dramatičan i scenski izraz.Dostojanstven i herojski izraz tuge iz sopoćanskog hrama napušten je u korist jake dramatike,žestokih pokreta i mimike.Nemirne,čvrsto modelirane figure,siroviji kolorit,jači kontrasti svetlo- tamnog i produbljen prostor slike,uz narativnost i dramatičnost,osnovne su osobine slikarstva Mihaila i Eutihija.
Kada su postali dvorski slikari,stil im je uglađeniji,mada su zadržali osnovne osobine slikarstva Sv. Klimenta iz Ohrida.Tako na zidovima u Starom Nagoričinu kod Kumanova iz 1317. godine teku,u okvirima dugih frizova,scene bez prekidanja,nadovezujući se jedna na drugu.Scena Ruganje Hristu odvija se na trgu ili ulici ispred fasada kuća.Stroga simetrija vlada i ovom slikom,ali ona nije statična,jer živost pokreta,gestova i mimike ima bučan i glasan ton pozorišne igre.
Ujednačen stil iz prvih decenija XIV veka izgubio se postepeno u raznorodnosti i neujednačenim kvalitetima.Tako su freske iz Dečana značajnije po ikonografskim rešenjima,po saobraženosti arhitekture i po tehničkoj veštini,a,pre svega,po svom enciklopedijskom karakteru nego po slikarskim vrednostima.Više od hiljadu kompozicija našlo je svoje mesto na zidovima i stupcima dečanske crkve.Grupe slikara koje su radile ove freske bile su,verovatno,iz Primorja,kao i sam neimar,fra Vita.Jedan od slikara ,,grašni Srđ'',ostavio je u Dečanima svoj potpis.