Islamska umetnost
Islamska umetnost je po mnogo čemu izuzetna pojava.Ona se razlikuje od umetnosti Zapada i Evrope možda više nego bilo koja druga umetnost.Islamska religijska arhitektura-džamija-odvojen je i jednostavno pokriven prostor u kome se vernici okupljaju na zajedničku molitvu.Izuzev propovedaonice-mimbara- prostor džamije nema nameštaj,pa zato ostavlja neobičan utisak praznine, skromnosti i jednostavnosti.Druga osobina islamske umetnosti je skoro potpuno odsustvo figurativnosti u slikanoj i štuko-dekoraciji džamije,figurativnosti koju obično prate duševnost i osećanja.Dekoracija džamije svodi se isključivo na ornamentiku,na geometrijsku,biljnu i životinjsku stilizovanu šaru.U toj ornamentici umetnost pisanja-kaligrafija-sastavni je deo likovnih umetnosti. Islamska dekoracija negira masu i volumen i jedino istražuje vrednost površine. U dosta ograničenom registru motiva samo su ritam linija i odnosi boja dozvoljavali umetniku da razbije monotoniju koja je ovakvoj umetnosti neizbežno pretila,naročito za sve one koji ne poznaju njenu bogatu simboliku.
U islamskoj religijskoj arhitekturi jasno se razlikuju dva tipa džamije-arapski i turski.Arapski tip se sastoji od velikog broja podupirača,tankih stubova,koji su ponekad jedan na drugom,povezanih raznolikim,često polihromnim lukovima, koji unutrašnji prostor dele na brodove.U prostoru je prisutna složena strukturalna mreža lukova i stubova.Lukovi različitog oblika ukrštaju se na najrazličitije načine.Takva je džamija u Kordovi,u Španiji,čija je izgradnja počela u VIII veku.U Španiji se u islamskoj umetnosti stvorio poseban mavarski stil,koji naglasak stavlja na dekorativnost,raskoš i slikovitost.Bogatstvo polihromije i štukature daje unutrašnjosti džamije u Kordovi istočnjačku raskoš.
Turski,osmanlijski tip džamije ima jasan kvadratni prostor sa glavnom kupolom u sredini,proširen sa četiri polukupole na svakoj od četiri strane.U uglovima kvadrata je još po jedna manja i niža kupola.Stepenasto raspoređene kupole, gledane spolja,odslikavaju unutrašnji prostor.Novost su i minareti,tanki,vitki i pri vrhu zašiljeni.Takva je džamija Ahmeda I,izgrađena u Carigradu u XVII veku. Po zidnoj dekoraciji od keramičkih pločica sa biljnim motivima plave i bele boje,ona se naziva i Plava džamija.
Zabrana prikazivanja ljudske figure važila je,uglavnom,za monumentalnu umetnost namenjenu javnim potrebama.Na predmetima za svakodnevnu upotrebu nalazimo ljudske i životinjske figure,ali sa izraženom sklonošću da se i one svedu na linearno-kolorističku dekoraciju.U persijskim minijaturama XIV i XV veka,za vreme vladavine Mongola,figurativne predstave slikane su u minijaturama po rukopisima.Čiste boje,bez senčenja,i čista linija glavni su elementi ovog slikarstva.
Počev od poraza srpske vojske na Marici,preko poraza na Kosovu,pada Smedereva i Bosne,pa sve do 1592. godine,kada je Hrvatska svedena na ,,ostatke ostataka'',veći deo ovih krajeva potpao je pod tursku vlast.Već tokom osvajanja, a pogotovu kasnije kada su Turci u ovim krajevima organizovali svoju vlast, naši gradovi i varošice poprimaju islamsko obeležje,sa uskim,visokim minaretima kao glavnim karakteristikama.Na ovim teritorijama gradilo se za verske,državne i vojne potrebe.Izgrađivana su nova naselja kao karavanske stanice i kasabe,dok su neki gradovi,kao Sarajevo i Skoplje,postajali trgovačko-zanatski centri.Tako je Baš-čaršija u Sarajevu dala živost i živopisnost urbanoj celini.